петак, 4. мај 2012.

Oda srećnom danu

Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srećan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan.

Pablo Neruda

субота, 24. септембар 2011.

DO LJUBAVI…


Čega se bojiš?
Ovog početka ravnoteže
moždanog doba ptice rugalice,
ili ove reči koja me tera
da samu sebe ne poreknem
i pljunem na uništavajuću
osudu
da budem samo žena.
Pa šta ako me savijaju i lome
kao granje posečane šume,
ja imam devet života
i isto toliko prividnih razloga
za samozaborav,
blagoslovena za izvesnu slobodu
da sama biram
pero ili mač.
U podnožju moje leve trepavice
ugnjezdi svoju zaljubljenost,
jer ti si muškarac-prijatelj
po misli,
u ovoj noći nezagađenoj
blizinom reči PREKASNO,
gurnut surovošću vetra
pravo na postelju
moje plahosti.

Pokušavaš da odoliš?
A mogla sam ti odmah reći
da me voliš,
i pored toga
što ne umem ćutati
i što govorim za dvoje,
što u kretanju mojih kukova
pomeram tvoje stanice samoodržavanja,
što u konturi mojih leđa
pastirica i bludnica
razapinju prostranstvo
pritislih nada
iza tišine u kojoj ječi saksofon.
Podižem svojih sedam velova
i ostavljam ti Panonsko more.
Do ljubavi…

Gordana Knezevic

петак, 16. септембар 2011.

...Šta još da ti kažem?


...
Sve što poželim da ti prenesem
već se nalazi u našim dubinama nevešto maskiranim
ustreptalim zvezdanim odsjajem koji se nazire kroz ples
tog nemirnog, talasavog pokrivača.
...

Mnogostruki zivot


Bit ce da zivimo istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih zivota,kad smo tako cudno iznemogli
od ceznje za jedninom,
a sve nam zivote veze tanka nit,
I kad umiremo,umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom vecernjom slutim,
da samo karika sam golemog mog zica,
samo jedno svoje culo,dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
sto svemirom trosi se
i luta
ja osjecam,
da ni u ovom casu nisam presjekla nit
koja me veze s tvrdom zvijezdom vecernjom,
i da nisam svoja ni u casu kad sam to naslutila,
jer i sad me skrope necije daleke misli
neosjetno,

ko ponocna rosa.


Vesna Krmpotić

четвртак, 8. септембар 2011.

IGRAJ SE SA MNOM


Kad bih ti rekla da te volim
i da cu zauvijek ostati s tobom,
rekla bih ti istinu.
Takva je moja ljubav;
nikad se nije zacela,
nikad se nije promijenila
i nikad nije nestala.

Kad bih ti rekla da odlazim
i da cu dugo bez tebe putovati,
rekla bih ti istinu.
Takvo je moje srce;
oduvijek zaigrano,
oduvijek nemirno
i u stalnom pokretu.

Ali, kad bih ti rekla tko sam
i pokazala ti svoje lice,
tad bih te slagala!
Jer uloge su moje bezbrojne,
a ni jedna od njih
cijelu me ne otkriva.

Igraj ih sa mnom, ljubavi!
Igraj ih u novim igrama
i nemoj posustati.
Jer, doista,
ja nemam samo tri lica
- ni deset ih tisuca ne bi dostajalo!

Kad bih ti rekla da te volim
i da cu zauvijek ostati s tobom,
rekla bih ti istinu.
Ali, budi me spreman slijediti.
Svakog jutra.
Svakog dana i svake večeri
budi spreman krenuti
i ponovo traziti moje lice.
Lice Trojedne, Tisucjedne,
nestalne i vjecne,
jedine svoje ljubavi.

A.P.Kezele

четвртак, 21. јул 2011.

PONOVO...TI


Na mojim vratima, ponovo,...

Ti.

Poželela sam...

I tu si ponovo.

Polako slećeš

Na moje usne, kao leptir na cvet.

Igras se sa mojom kičmom,

Dok se uvijam pod tvojom težinom.

I ostavljam svoje

Otiske na tvom telu;

Obnavljam ih, izbledeli su...

Ostavljam tragove laka za nokte

Na tvojim ledjima;

Onog jarko crvenog,...

Ti,...

Ostavljaš tragove negde

Duboko u meni;

Tamo gde ih niko ne vidi,

Tamo gde ih neki drugi

Nikada nece primetiti...