Ispunjenost duše

Kapi sreće rose nad mojim životom
I maglovita tama nestaje sa mojih
trepavica
Drugačijim očima jutros Te ljubim
dok oko mene mutne vode teku
laži i neistine
Dok me zapljuskuju tanke niti
izgubljenosti na odlasku
Krivac svemu si Ti jer si zavirio
u unutrašnjost moje duše
I samo jedan Tvoj smiješak oživio
je moju zaspalost
Uzalud sam se godinama odmarala
lebdeći mislima ka nekom
savršenstvu
Samo Tvoj tihi korak bio je presudan
da osjetim ispunjenost duše
Da se prizemljim u stvarnosti
Tvoje ljubavi
Da se okupam istinom u Tvojim
očima
Da se nastanim zauvijek

u Tvome srcu

Evica Kraljic

Ova noć pripada nama

U sumraku...
Dok lagani povjetarac
U čarobnoj noći
Pleše po mome tijelu
Sa ramena toplih
Naramenice moje miče
Osjećam da nisam sama
Da je sa mnom još neko biće

Osjetim nježan pokret kroz kosu
Topli poljubac u predjelu vrata
Uzbuđenje je izazvalo uzdah
Toliko snažan da mi ponestaje zraka

Osjetih ruke na struku
A drugu kako mi grudi stišće
Ipak nisam sama
Ova noć pripada samo nama

Okreni me dragi
Stisni da me zaboli
Pusti neka govore naša tijela
A ti me samo ljubi i voli...

n.a.

Uzrok postojanja

Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlažem duši
da zajedno pođemo k tebi.

Otkako sam te zavolio,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.


Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a već razmišljam s čim da te sutra ponudim
i kako da ostaneš prislonjena u meni,
s kojim načinom utoneš u mir,
pa da zajedno pođemo
u nedogled strasti.

Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolaziš,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevaš,
ispod mramora mjesečinom otječeš,
i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.


Zal Kopp

Pismo

Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veće, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.

Zvonimir Golob

Moje lice u tvojim rukama

Kad me gledas,
kad uza me, bez pokreta, sjedeci, blago se nagibas;
kada pruzas svoje dvije ruke, tako umilna, jer zelis,
jer bi eto htjela dotaci, da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosezu.
Gledam ti lice. Dah njeznosti izbio je iz tebe
poput svjetlosti u crtama tvog lica.
Kako lijepa izgledas! Izgledas vise djetinjasta.
I gledas me.
I smjesis mi se.
Sto li trazis kada me, pruzajuc ruke, nijema, dotices?
Osjecam zar sjene, dima sto zivahan stize.
Kakva ljepota, duso moja!
Nastabma, u zanosu, mirna pociva.
Ti sutis a ja osjecam svoje lice, zbunjeno, blago,
medju tvojim prstima.
Nesto molis.Pretvaras se u djevojcicu koja moli.
Nesto trazis. Prelama se neki glas koji ne postoji
i koji nesto iste.
Zakasnjela ljubav. Ljubav u prstima koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oci, gledam i cujem te...
Cujem duso posve tihu, djetinjastu,
koja pjeva slusana.
Ljubav kao cjelov.
Ljubav u prstima koju slusam
zatvoren u tvoje ruke...

A.V.

Noćas sam te opet zavolio

Noćas sam te od dva do četiri
gledao kako spavaš
pušio cigaretu za cigaretom
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati
noćas sam ti pričao
jezicima koje ne razumiješ
vidio sam boju tvog sna
na umornim kapcima
i pomiješao sjećanja
boli i radosti

tvoju ljubav sam uporno
u sebi učio napamet
da me ne bi prva prehlada
bacila s nogu
noćas sam te opet
zavolio jako
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati

Željko Krznaric

Vratio sam se, zivote

Opet mogu cuti
kako raste trava
obuklo se nebo
kosulja mu plava
proteze se more i zeva
kinulo je sunce
i oblaka nema

Opet mogu budan sanjati
sve sto zelim
imam svemir ljubavi
s' tobom da ga delim

Opet kuca strana leva
sretan sam jer znam
opet mi se peva

Vratio sam se, zivote
oter'o sam dane sive
imas li za mene jos lepote
vratio sam se opet medju zive

Opet sreca tragove mi prati
a do kada, ko to moze znati
sve dok u meni zivi nada
zivot je lep, zivot je sada

"H.A."

San

Ponekad se bojim da živim u nekom snu
i strah me jutri otvoriti teške oči,
jer bojim se da će sve nestati i proći,
a ja ću opet biti na početku i dnu.

Treba mi sange da pogledam svjetlo života,
vidim da nije san, nego stvarnost života,
osmjehnem se na zvukove ptičijih nota,
pa poljubim ljubav, što samo meni dana.

I ne sluteć borbu, što misli moje kroje
ti spokojno uživaš ljepote svoga sna,
usne ti nježno i tiho šapuću moje:

probudi se draga, uljepšaj mi ovaj dan,
vatreni poljubac za dobro jutro mi daj,
da budem siguran, kako ovo nije san.

"H.A.."