San

Ponekad se bojim da živim u nekom snu
i strah me jutri otvoriti teške oči,
jer bojim se da će sve nestati i proći,
a ja ću opet biti na početku i dnu.

Treba mi sange da pogledam svjetlo života,
vidim da nije san, nego stvarnost života,
osmjehnem se na zvukove ptičijih nota,
pa poljubim ljubav, što samo meni dana.

I ne sluteć borbu, što misli moje kroje
ti spokojno uživaš ljepote svoga sna,
usne ti nježno i tiho šapuću moje:

probudi se draga, uljepšaj mi ovaj dan,
vatreni poljubac za dobro jutro mi daj,
da budem siguran, kako ovo nije san.

"H.A.."