среда, 29. јун 2011.

MNOGO VOLIM KOMPLIMENTE


Meko se zavukla pored mene, pokrila se do grudi i počela da pije vino. Ja sam sipao pivo u čašu, i s tim pivom u ruci gledao u lobanju na stolu koja još nije gubila svoj sjaj. Svojom blijedom svjetlošću osvjetljavala je bocu piva, pepeljaru i šibice na stolu. Djevojčina glava bila je na mom ramenu.

“Gledao sam maloprije dok si dolazila iz kuhinje ovamo”, rekao sam.

“I, kako je bilo?”

“Imaš mnogo lijepe noge.”

“Svidjele su ti se?”

“Veoma.”

Spustila je čašu na sto i poljubila me ispod uha.

“Znaš”, rekla je. “Mnogo volim komplimente.”

Haruki Murakami

Нема коментара:

Постави коментар