Ukus ljubavi

Kad kao besmrtni ljubavnici uzivamo u nasoj postelji,
onda nikada ne zapocinjemo, vec oduvijek dolazimo ,
zalijevamo tijela poljupcima i ljubimo bez prestanka.
Tada nas nasa ljubav odmara u mirisnom lezaju zagrljaja,
ljubav, koja nasa ljuljanja vodi kroz vrtove strasti
i koja nema vremena za tjeskobne uspomene i sjecanja.
Od nas ne trazi pocetak nasih izvora, samo navire
i kad smo s njom povezani labirintima godisnjih doba,
jedno drugom svojim postojanjem odgovaramo.

Jednostavno, ta nasa ljubav nasim strastima kaplje,
jednostavna i s okusom mora se siri mekom ravnicom,
u mislima zapocinje, a u ustima zauvijek ostaje.
Moram te podsjetiti kako nas slastima, krisom posjecuje,
kako nase obrise stalno pokriva srebrnom mjesecinom,
moram, jer svojim okusom odjekuje u nasim nepcima.
I u ovoj noci, kad se otvaramo vjecnim osmjehom,
ona nas vjesto zavodi i strpljivo uzdasima promatra,
iz sebe crpi drhtanje i za nas priprema tihe dodire.

Ljubi nas i mi se u njoj, vrelinom usana ispreplicemo
i nikada ne priznaje udaljenosti, s nama je bliska,
poput jata ptica, na vrhove nasih obrva slijece i pjeva.
Ljubi nas i beskrajno nam se svojom njeznoscu udvara,
probudi ponekim nestrpljenjem i divlje zaigra ocima,
ali uvijek nas u sebi, tajanstveno i spokojno ispovijeda.
Prelijepa je ta nasa ljubav i lagana u svim dodirima boja
i kad uzdisemo divi nam se i raste, klanja nasem skladu,
prede milovanjima tisine u nama i nema granicu radosti.

Dok strujimo toplim naglaskom pozude, ta se nasa ljubav
odvija smireno i uporno, nepomucena bujicom zivota,
dogadja se tiho i neponovljivo u otkucajima nasih tijela.
Vjeruj mi, voli nas i raduje se, zbog nas zapravo postoji,
jednostavno, svakim trenutkom nas iskreno prozima
i na nasem licu, ona se smije izrazom zadovoljnog srca.
Ona nikada ne posustaje, niti strahuje, nema umora
i okusom svoje ljepote grli i ljubi sva nasa obzorja,
a sumnje, nase sumnje ljubavnika, sapatom prisvaja.

Zal Kopp